Slike ženskih tijela su svuda, a žene i djevojke – i njihovi djelovi tijela – prodaju sve, od hrane do automobila. Popularne filmske i televizijske glumice postaju sve mlađe, više i mršave. Ženski časopisi su puni članaka u kojima se poziva da ćete, ako samo uspijete da izgubite ovih poslednjih 10 kilograma, imati sve: savršen brak, voljenu djecu, odličan seks i nagrađivanu karijeru. Doba Snapchata i Instagrama ovjekovječilo je ideju da za idealan život morate imati idealan tip tijela.
Zašto se ovi nemogući standardi ljepote nameću djevojkama, od kojih većina nimalo ne liče na manekenke koje im se predstavljaju? Neki od uzroka su ekonomski: predstavljanjem fizičkog ideala koji je teško postići i održavati kozmetička i dijetalna industrija su osigurali kontinuirani rast i profit. Procjenjuje se da samo industrija ishrane donosi 60 milijardi dolara (SAD) godišnje prodajući privremeni gubitak težine, pri čemu 80 odsto onih koji su na dijeti ponovo dobijaju izgubljenu težinu. Trgovci znaju da djevojke i žene koje su nesigurne u svoje tijelo češće kupuju kozmetičke proizvode, novu odjeću i pomagala za ishranu. Ova poslovna strategija je funkcionisala godinama, jer 9 od 10 devojaka sada kaže da su nezadovoljne svojim tijelima zbog ove perfekcionističke kulture.
Ove poruke su toliko moćne i rasprostranjene u našoj kulturi da utiču na djevojčice mnogo prije nego što budu izložene modnim ili kozmetičkim reklamama ili časopisima: trogodišnjaci već više vole igrice koji prikazuju mršave ljude u odnosu na one koji predstavljaju deblje ljude. Djevojke takođe postaju lakše izložene porukama ljepote kroz pristup društvenim medijima na svojim ličnim elektronskim uređajima. Potreba za stalnim prilagođavanjem društvenim medijima omogućava da se poruke o potrebi „da imaju savršen život na slici“ i „da izgledaju lijepo sve vrijeme“ infiltriraju u svaki dio njihovih života.
Efekti izloženosti ovim slikama i porukama prevazilaze uticaj na djevojke da kupuju proizvode za ishranu i ljepotu. Izlaganje slikama mršavih, mladih, fotošopiranih ženskih tijela povezano je sa anksioznošću, depresijom, gubitkom samopoštovanja i nezadovoljstvom tijelom kod djevojaka i mladih žena.
Kako to kaže medijska aktivistkinja Džin Kilburn, „žene se prodaju industriji ishrane preko časopisa koje čitamo i televizijskih programa koje gledamo, od kojih skoro svi izazivaju zabrinutost zbog svoje težine. ”Poruka o mršavosti, dijeti i ljepoti govori „običnim“ djevojkama da im je uvijek potrebno prilagođavanje — i da je žensko tijelo predmet koji treba usavršiti. U nekim slučajevima, ovo može biti faktor u razvoju poremećaja u ishrani kod djevojčica i prepreka za oporavak od njih. Dr Robbie Campbell, profesor psihijatrije na Western univerzitetu, ističe da, iako više faktora doprinosi poremećajima u ishrani, „mediji pokreću jedinu stvar koja izgleda da je sve vrijeme drži ispred nas… mediji služe kao konstantan okidač dok pokušavamo da pokrenemo ove djevojke ka zdravlju.”
Kilburn tvrdi da ogromno prisustvo medijskih slika bolno mršavih žena znači da su prava tijela djevojaka postala nevidljiva u masovnim medijima. Prava tragedija, zaključuje Kilburn, je u tome što mnoge djevojke internalizuju ove stereotipe i osuđuju sebe prema standardima industrije ljepote. Ovaj fokus na ljepotu i poželjnost „efikasno uništava svaku svijest i akciju koja bi mogla da pomogne da se ta klima promijeni.“
S obzirom na ozbiljne potencijalne posljedice, od suštinskog je značaja da djevojke i mlade žene razviju kritičko razumijevanje konstruisane prirode medijskih reprezentacija ženskih tijela na svim platformama i razloga zbog kojih se ove slike održavaju. Što je još važnije, treba ih osnažiti da osporavaju ove reprezentacije i zalažu se za realnije predstavljanje. Pošto izlaganje djevojčica ovim porukama počinje u njihovim ranim godinama, takođe je od vitalnog značaja da i obrazovanje o ovim stvarima počne u ranom djetinjstvu.
Izvor: https://mediasmarts.ca/
