Samopouzdanje, pogotovo ono koje se tiče fizičkog izgleda, je složen koncept koji prevazilazi ono što vidimo u ogledalu. Način na koji sagledavamo same sebe je oblikovan od strane brojnih faktora, koji uključuju našu kulturu, vjerovanja, emotivna stanja i sjećanja, i naša životna iskustva. Jedna od prvih sila koje utiču na naš razvoj u ovom smislu se javlja još u ranom djetinjstvu, a to je način na koji su se naši roditelji odnosili prema sopstvenom izgledu, koliko su samopouzdanja imali i kako su komentarisali svoja tijela i tijela drugih ljudi.
Poremećena slika o sopstvenom tijelu ne utiče samo na samopouzdanje kao cjelinu, već i na neke mnogo manje apstraktne stvari. Veoma često može da utiče na razvijanje nezdravog odnosa prema hrani, ili čak da uvede u svijet poremećaja u ishrani. Sve veći broj ljudi koji u ranoj životnoj dobi boluju od poremećaja u ishrani doveo je do velikoj broja onih koji i u odraslom dobu moraju da rade na dekonstruisanju negativnih obrazaca razmišljanja kada je u pitanju hrana i fizički izgled. Ovo je veoma mukotrpan posao, i fizički i psihički. Iz tog razloga je važno da razmišljamo unaprijed i da uzmemo u obzir uticaj koji kao roditelji imamo na formiranje samopouzdanja i zdravih navika naše djece.
Pet načina na koje nisko samopouzdanje roditelja utiče na djecu:
- Osjećanja o težini i građi tijela djeteta, i veličini odjeće koju nose
Svi komentari ili neverbalni gestovi koje uputite svom djetetu na račun njegove težine, građe tijela ili veličine odjeće koju nosi imaju uticaj na način na koji će se Vaše dijete formirati u narednim godinama. Iako kao roditelji mislite da reagujete iz najbolje najmjere, imajte u vidu da djeca veoma lako internalizuju poruke koje primaju, te da negativni komentari koje slušaju u toku djetinjstva mogu postati njihov unutrašnji kritičar. Osuđujući komentari i pogledi na račun težine i izgleda Vašeg djeteta mogu signalizovati problematična uvjerenja da je Vama kao roditelju to važno, pa se vremenom težna i izgled mogu pretvoriti u mjerila fizičkog i psihičkog dobrostanja. Potrudite se da ohrabrujete svoju djecu da se osjećaju slobodno i udobno u svom tijelu, upućujte im komplimente i pozitivne komentare, a ukoliko imate neku „kritiku“, potrudite se da je prenesete na konstruktivan i nježan način. Mediji i multimilijarderske fitnes i modne industrije već šalju dovoljno negativnih i grubih poruka svakodnevno, i važno je da budete barijera između njih i Vaše djece, kreirajući atmosferu prihvatanja i zdravih vrijednosti unutar porodice.
- Osjećanja koja imate o sopstvenoj težini, građi tijela i veličini odjeće
Isto kao što djeca pamte Vaše riječi i stavove o njihovim tijelima, tako će zapamtiti i one stavove koje gajite o sebi. Učenje na relaciji roditelj-dijete je najčešće učenje na primjeru, i zato Vi imate veliku moć nad time kako će Vaše dijete da percipira svoje tijelo i standarde ljepote koji se svakodnevno plasiraju u javnosti. Zapitajte se koja ponašanja i razmišljanja Vaše dijete može vidjeti kod Vas: da li koristite ružne riječi kada govorite o svom izgledu, da li i sami pratite restriktivne režime ihrane i konstantno pokušavajte da promijenite svoju težinu i izgled? Ovo su stvari koje Vaše dijete, pogotovo u adolescenciji može veoma lako „preuzeti“ za sebe. Ova ponašanja i razmišljanja neće uvijek imati katastrofalne posljedice u vidu poremećaja u ishrani, ali može veoma negativno uticati na način na koji poimaju svoje tijelo i tijela drugih ljudi. Sjetite se – Vaš glas zaživi u njihovoj glavi mnogo prije drugih, spoljnih uticaja. Način na koji se odnosite prema svom izgledu vrlo vjerovatno ima veze sa načinom na koji ste podignuti, i zato je veoma bitno da radite na tome da liječite međugeneracijske traume. Ovo je sigurno jedan od najboljih poklona koje možete podariti svojoj djeci.
- Stavovi o izgledu drugih ljudi
Vaša djeca vide i čuju sve što se dešava u domaćinstvu. Ako imate naviku da komentarišete poznate ličnosti sa TV-a i likove iz filmova i serija, obratite pažnju na koji način to radite i kakvu poruku time šaljete svojoj djeci. Opresivne strukture kulture dijetata uče nas da je veličina odjeće koju nosimo povezana sa našom vrijednošću kao ljudskih bića i individua, što ne samo da nije tačno, već je i veoma štetna ideja. Ukoliko i Vi prenosite ove sisteme vrijednosti, Vaše dijete će početi da asocira tipove tijela i izgleda sa pozitivnim i negativnim komentarima. Time se briše neutralnost, a unutrašnje karakteristike ljudi padaju u drugi plan, što nikako nije dobro ako želite da izgradite mladu osobu sa zdravim osjećajem lične vrijednosti, nezavisnu od toga kako je društvo percipira.
- Posmatranje tijela kao instrument ili ukras
Djeca od najranije dobi pokušavaju da shvate čemu služe njihova tijela i šta sve mogu. Fintes i modna industrija konstantno guraju narativ da su težina i oblik tijela njegove najvažnije karakteristike, pa fizičko i mentalno zdravlje često pate zbog ovoga. U razgovoru sa djecom fokusirajte se na funkcionalnost, zdravlje i aktivnost, i trudite se da presretnete poruke društva koje nas uči da naš izgled smanjuje ili povećava naš potencijal za ljubav, pripadanje, uspijeh ili sreću. Direktne i indirektne medijske poruke mogu lako učiniti da počnemo da objektivizujemo svoje tijelo i da ga posmatramo kao nešto što je neophodno konstantno pratiti, mijenjati i korigovati. Prepoznavanje svih nevjerovatnih funkcija koje naše tijelo obavlja na dnevnoj bazi je odličan način da se odupremo uticajima ovih poruka, i ali i da naučimo svoju djecu da vrjednuju svoja tijela kao ono što zaista jesu – nosioci života, a ne lutke, instrumenti ili ukrasi.
- Osluškivanje potreba svog tijela
Odnos koji imamo sa sopstvenim tijelom je mnogo više od slike u ogledalu i toga koliko nam se ona sviđa. Ovaj odnos se tiče i osluškivanja potreba i toga kako se osjećate u sopstvenom tijelu. Da li pratite signale koje Vam Vaše tijelo šalje? Šta radite ako osjetite da Vas hvata prehlada? Da ste gladni? Da li govorite o „trošenju“ hrane koju ste upravo pojeli pred svojom djecom, i da li ih ohrabrujete da jedu kada su gladni i da slobodno ostave hranu u tanjiru ako nijesu? Kada smo diskonektovani od sopstvenih tijela, nijesmo samo van dodira sa biološkim potrebama, već i sa emotivnim iskustvima. Svaki signal koji nam tijelo šalje ima svoju svrhu, i veoma je bitno da svojoj djeci ukažemo na ovo i da ih naučimo da potpuno prihvataju svoja emotivna i tjelesna iskustva. Svijest je prvi korak u postizanju balansa između fizičkog i emotivnog stanja.
