Kritičko razmišljanje za djecu je jedna od najvažnijih životnih vještina. To je takođe važna vještina 21. vijeka. Nažalost, polazak u školu je gotovo suprotnost učenju kritičkog mišljenja.
U školi djeca uče da ponavljaju ono što kaže učitelj ili udžbenik. Oni uče da prate ispravne korake u ispravnom redosljedu da bi dobili tačan odgovor. Učionice su pune vježbi, pamćenja i domaćih zadataka umjesto da uče učenike da razmišljaju.
Na nama, roditeljima, je da obrazovanje naše djece dopunimo primjerima kritičkog mišljenja i podučavanjem u svakodnevnom životu. Hajde da pogledamo zašto i kako možemo pomoći našoj djeci da postanu kritički mislioci.
Šta je kritičko mišljenje?
Kritičko mišljenje je skup vještina i navika uma, uključujući sposobnost da se definiše problem, identifikuju pretpostavke, analiziraju ideje i kritički rezonuju, a zatim sistematski nabrajaju različiti mogući uzroci, stvaraju vjerodostojna rješenja ili procenjuje njihova ispravnost koristeći logičko rezonovanje. Takođe uključuje sposobnost stvaranja kreativnih veza između ideja iz različitih disciplina.
Američki filozof, psiholog i pedagog Džon Djui (1859–1952) nazvao je ovo „reflektivno razmišljanje“. Djui je definisao kritičko mišljenje kao aktivno, uporno i pažljivo razmatranje vjerovanja ili navodnog oblika znanja. To uključuje aktivno podvrgavanje ideja kritičkom razmatranju, a ne njihovo pasivno prihvatanje.
Kritičko razmišljanje za djecu je pomoć djeci da razviju vještine rasuđivanja. Kritički mislilac će postavljati prava pitanja umjesto da samo kaže „da, ovo je pravi odgovor“. Oni će analizirati stvari i sagledati razloge za njih i sve alternative.
Zašto je kritičko razmišljanje važno?
Kritičko mišljenje je jedna od najvažnijih kognitivnih vještina jer nas uči kako da koristimo disciplinu i logičke vještine za rješavanje problema. Takođe je važno za mozak i kognitivni razvoj djeteta. Ove vještine su neophodne da bi se dijete pripremilo da razumije kako stvari funkcionišu u stvarnom svijetu i dođe do kreativnih ideja.
Pored sticanja vještina rešavanja problema, sposobnost samostalnog razmišljanja omogućiće vašem djetetu da se odupre pritisku vršnjaka, formira sopstveno mišljenje i vjeruje svom razmišljanju kada se od njega traži da radi stvari koje ne želi.
Za ogromnu većinu svakodnevnih problema može biti dovoljno da se oslonimo na formalno učenje koje naša djeca dobijaju u školama.
Međutim, predrasude, uskogrudost, emocija ili dogma mogu lako umanjiti njegovu korisnost. Kada se suočavaju sa složenim problemima, ljudi koji nisu navikli na kritičko razmišljanje obično se oslanjaju na pojednostavljene, ali često netačne ili zastarjele predstave svijeta koje propagiraju masovni mediji.
Kako naučiti dijete kritičkom razmišljanju?
Uprkos poteškoćama u podučavanju kritičkog rasuđivanja o određenim temama, postoje stvari koje roditelji mogu učiniti da pomognu djeci da formiraju kritičko razmišljanje i razviju želju da traže dublje znanje za rješavanje problema u stvarnom životu.
Iako postoje aktivnosti ili igre koje promovišu kritičko mišljenje, kritičko razmišljanje ide dublje od postavljanja otvorenih pitanja.
Evo šta roditelji mogu učiniti da nauče djecu kritičkom razmišljanju u svakodnevnom životu i pomognu im da postanu kreativni mislioci.
POČNITE RANIJE I OBJASNITE SVE
Mala djeca često postavljaju mnoga pitanja i dodatno „zašto“, što na jedan način zamara roditelje do te mjere da kažu „tako bi trebalo da bude“.
Ali saznanje “zašto” je ključni, prvi korak u kritičkom razmišljanju. Kada se djeca od malih nogu uče kako da postavljaju različite vrste pitanja i formiraju sudove objektivnim dokazima i logičkom analizom, ona odrastaju uvjerena u sopstvenu sposobnost da preispituju pretpostavke i da rasuđuju logikom, a ne emocijama.
Koliko je moguće, objasnite im stvari od malih nogu. Kada ne možete da odgovorite na pitanja, možete reći: „To je dobro pitanje i i ja želim da znam odgovor!“
NE ZAHTIJEVAJTE SLIJEPU POSLUŠNOST
Traženje od djece da slušaju i slijepo slijede naređenja odraslih je odličan način da se obeshrabri razvoj kritičkog mišljenja. Eksperimenti poslušnosti autoriteta Stenlija Milgrama savršeno ilustruju ovu tačku.
U ovoj čuvenoj seriji eksperimenata, od ispitanika je traženo da daju strujni udar strancu kada im je to rekao autoritet. U nekim slučajevima, šok je bio dovoljno bolan da izazove ozbiljne povrede. Prema uputstvima „autoriteta“, većina učesnika je bez sumnje davala sve veće nivoe napona do smrtonosnih doza.
Ovo je opasnost da se slijepo povinujete autoritetu bez kritičkog razmišljanja koje bi dovelo u pitanje njihovu odluku.
Iako roditelji često zahtijevaju od djece da slušaju za njihovo dobro, moramo da objasnimo zašto želimo da urade ono što od njih tražimo. „Zato što sam tako rekao“ neće razviti vještine logičkog zaključivanja kod djece. Dijete treba da zna zašto treba samostalno da razmišlja i donosi zdrave presude.
Postoji još jedna prednost kada koristimo ovaj stil roditeljstva. Kada koristimo rasuđivanje i logičko razmišljanje da objasnimo šta tražimo od djece da urade, mi praktikujemo induktivnu disciplinu. Studije pokazuju da je induktivna disciplina najbolji način za disciplinovanje u poređenju sa sticanjem moći i kažnjavanjem. Djeca imaju manje problema u ponašanju, bolju emocionalnu regulaciju, veći akademski učinak i više vještina kritičkog mišljenja.
PODSTICATI PITANJA I NJEGOVATI RADOZNALOST KOD DJECE
Kritička analiza koristi objektivan i kritički način razmišljanja za analizu ideje za razliku od oslanjanja na emocionalni odgovor ili subjektivno razumijevanje. Kritički razmišljati znači biti voljan da vaši stavovi izazovu nove informacije i različite perspektive.
Kada bezbijednost i zdravlje nisu u pitanju, dozvolite djeci da preispituju i razgovaraju o legitimnosti onoga što govorimo. To će pomoći našoj djeci da razviju intelektualnu radoznalost i analitičke vještine.
UČITI IH FLEKSIBILNOSTI
Održavanje otvorenog uma i fleksibilnog razmišljanja kada se pristupa novom problemu je od suštinskog značaja za kritičko razmišljanje. Možemo naučiti djecu da budu otvorenog uma predlažući različita gledišta, alternativna objašnjenja ili različita rješenja problema.
Ponekad postoje stvari koje imaju jasne, ponovljive odgovore, na primjer u matematici i nauci. Ali često postoje različiti odgovori u zavisnosti od nečije tačke gledišta. Ohrabrite djecu da rešavaju probleme na nove i različite načine, povezujući ideje iz drugih domena i jačajući njihove vještine analitičkog mišljenja.
Kritičko mišljenje je važno ne samo za djecu, već i za odrasle. Važno je da djecu učimo, ne samo riječima već i djelima. Međutim, podučavanje djece kritičkom mišljenju nije dovoljno. Moramo da pokažemo kako se koristi ova vrijedna vještina u našem svakodnevnom roditeljstvu.
Izvor: https://www.parentingforbrain.com/
https://unsplash.com/@ejtye/collections
