KOJA SU NAJČEŠĆA PITANJA I BRIGE KOJE VAS MUČE KADA RAZMIŠLJATE O DJECI I MEDIJIMA? IMA LI NEKIH MEDIJA I UREĐAJA OKO KOJIH POSTOJE ZABRANE U VAŠOJ PORODICI?
Prema istraživanju o medijskoj pismenosti koje su 2018. godine sproveli UNICEF i Agencija za elektronske medije roditelje najviše brinu nasilje u medijima, sigurnost na internetu i količina vremena koje djeca provode uz različite medije.
Prekomjerno provođenje vremena pred ekranima jedna je od najčešćih roditeljskih briga, nego danas se veći naglasak stavlja na ono šta djeca rade na internetu. Prihvatljivo vrijeme koje dijete provodi pred ekranima ne mora biti isto za svako dijete i porodicu.
Zadatak je roditelja:
- razgovarati sa djecom o prednostima i manama korišćenja medija
- u razgovoru sa djecom dogovoriti pravila korišćenja medija
- dogovoriti pravila ponašanja u medijskom prostoru (jasno zagovarati pravilo “poštuj sebe i druge”)
- definisati posljedice kršenja pravila.
U donošenje odluka i uspostavljanje dogovora potrebno je uključiti porodične navike o korišćenju medija, porodični sistem vrijednosti, osobine djeteta, njegove interese, posebne potrebe djeteta, druge aktivnosti u koje je dijete uključeno, ali i kontekst i specifičnosti porodičnog okruženja. Pretjerana zabrinutost roditelja može otežati uspostavljanje dogovora oko porodičnih pravila i pojačati djetetov osjećaj da ga roditelj ne razumije.
Pitanja koja mogu pomoći kako razlikovati “normalnu” i problematičnu upotrebu digitalnih medija:
- Jedu li djeca i spavaju li dovoljno?
- Jesu li fizički zdrava?
- Jesu li povezana s prijateljima i porodicom – uz pomoć tehnologije i na druge načine?
- Jesu li angažovana u školi?
- Uživaju li u svojim hobijima i interesima – uz pomoć tehnologije i bez nje?
Ako je većina odgovora pozitivna, problem vremena provedenog pred ekranima vjerovatno je manje dramatičan nego što roditelji vjeruju.
ZAŠTO ZABRANA NIJE POŽELJNA?
Zabrana može djeci samo povećati interes i učiniti internet i medije privlačnijima, a djecu čini sigurnim samo dok su u našoj blizini ili su sigurna zbog toga što nisu na internetu. Ako ih kontrolišemo i zabranjujemo, umjesto da ih poučavamo kako sigurno koristiti medije i kako prepoznati opasnosti, nismo ih sačuvali od svih onih situacija kojima će ipak biti izloženi kada budu u interakciji s medijima bez naše kontrole (u školi, dok su sami kod kuće, kod prijatelja, u biblioteci). Izborom zabrane, šaljemo takođe poruku da je svijet interneta opasno mjesto i da se djeca ne mogu nositi sa njim bez nas odraslih, čime umanjujemo djetetovo samopouzdanje i podstičemo mu sumnju u vlastite sposobnosti i snagu.
Roditelji često, prvenstveno iz osjećaja nemoći, pribjegavaju oduzimanju ili ograničavanju mogućnosti korišćenja medija kao načinu rješavanja porodičnih sukoba, posebno onih oko izvršavanja školskih i drugih obaveza. To postaje jedina kazna koje se djeca boje i sredstvo ucjene kojim se postiže uspjeh. Međutim, iako možda kratkoročno postignemo željeni cilj, takav pristup nije dobar način poučavanja kako koristiti medije.
Izvor: medijskapismenost.hr
