Današnju omladinu odrasli često nazivaju „digitalnim urođenicima” zbog naizgled lakog načina na koji se bave svim tehnološkim stvarima. Lako je shvatiti zašto: mladi Kanađani žive u interaktivnoj digitalnoj kulturi u kojoj su navikli da pristupaju medijima kad god i gdje god žele. Razmjena trenutnih poruka, dijeljenje fotografija, slanje tekstualnih poruka, društvene mreže i korišćenje mobilnog interneta su primjeri gdje su mladi predvodili nove načine angažovanja na mreži.
Ovaj entuzijazam prikriva potencijalni problem: iako mladim ljudima nije potrebno nagovaranje da se bave internet tehnologijama i njihove vještine se brzo poboljšavaju u odnosu na starije, bez uputstva oni ostaju amateri korisnici informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), što izaziva zabrinutost zbog generacija mladih koja nije potpuno digitalno pismena, ali je duboko uronjena u sajber prostor. Stoga, „nije dovoljno pretpostaviti da mladi ljudi automatski imaju sve vještine, znanje i razumijevanje koje im je potrebno za korišćenje tehnologije. Sve mlade ljude treba podržati da napreduju u digitalnim kulturama; potrebna im je pomoć da razumiju svijet tehnologije koji se brzo mijenja i koji im daje pristup ogromnim količinama informacija, koje su prožete komercijalnim programima i koje iz mnogo razloga može biti teško protumačiti.
Da bi bili pismeni u današnjem medijskom okruženju, mladi ljudi moraju da razviju znanje, sposobnost i čitav niz vještina kritičkog razmišljanja, komunikacije i upravljanja informacijama za digitalno doba. Kako sve veći broj preduzeća, usluga, pa čak i demokratskih procesa migrira onlajn, građani koji nemaju vještine digitalne pismenosti rizikuju da budu u nepovoljnom položaju kada je u pitanju pristup zdravstvenoj zaštiti, državnim uslugama i mogućnostima za zapošljavanje, obrazovanje i građansko učešće. Digitalna pismenost nije ograničena na djelove nastavnog plana i programa koji se tradicionalno bave tehnologijom: Digitalna pismenost je podjednako ključni dio učenja o istoriji i učenja kako se proučava istorija, učenja nauke i drugog. Zaista, posjedovanje digitalne pismenosti je važan skup životnih vještina za dopunu i proširenje vještina i znanja koje se već uči u školi.
Osnovno pitanje je, dakle, šta je zapravo digitalna pismenost?
Ovaj odjeljak razmatra različite aspekte i principe koji se odnose na digitalnu pismenost i mnoge vještine i kompetencije koje spadaju pod okrilje digitalne pismenosti.
Digitalna pismenost je više od tehnološkog znanja: uključuje širok spektar etičkih, društvenih i refleksivnih praksi koje su ugrađene u rad, učenje, slobodno vrijeme i svakodnevni život.
Na globalnom nivou, Međunarodno društvo za tehnologiju u obrazovanju postavlja svoja mjerila za digitalnu pismenost u okviru šest kategorija: kreativnost i inovativnost; komunikacija i saradnja; istraživanje i tečnost informacija; kritičko razmišljanje, rješavanje problema i donošenje odluka; digitalno državljanstvo i tehnološke operacije i koncepti.
Model digitalne pismenost
Ovaj model ilustruje mnoge međusobno povezane elemente koji spadaju pod okrilje digitalne pismenosti. Oni se kreću od osnovnog pristupa, svijesti i obuke za informisanje građana i izgradnju povjerenja potrošača i korisnika do visoko sofisticiranih i složenijih kreativnih i kritičkih vještina i rezultata. Postoji logičan napredak od fundamentalnijih vještina ka višim, transformativnijim nivoima, ali to nije nužno sekvencijalni proces: mnogo zavisi od potreba pojedinačnih korisnika.
Koristite, razumijevajte, kreirajte
Tradicionalne definicije pismenosti fokusirale su se na vještine koje se odnose na računanje, slušanje, govor, čitanje, pisanje i kritičko mišljenje, sa krajnjim ciljem da se razviju aktivni mislioci i učenici koji su u stanju da se angažuju u društvu na delotvoran i smislen način. Ove vještine su potrebne i za puno učešće u digitalnom društvu, ali su samo dio većeg skupa vještina i kompetencija koje su potrebne.
Kompetencije za digitalnu pismenost mogu se klasifikovati prema tri glavna principa: Koristi, Razumi i Kreiraj.
Vještine i kompetencije koje spadaju pod „upotrebu“ kreću se od osnovnog tehničkog znanja – korišćenje računarskih programa kao što su programi za obradu teksta, veb pretraživači, e-pošta i drugi komunikacioni alati – do sofisticiranijih sposobnosti za pristup i korišćenje resursa znanja, kao što su pretraživači i onlajn baze podataka, i nove tehnologije kao što je računarstvo u oblaku.
Razumijevanje je taj kritični dio – to je skup vještina koje nam pomažu da razumijemo, kontekstualizujemo i kritički procijenimo digitalne medije kako bismo mogli da donosimo informisane odluke o tome šta radimo i sa čime se susrijećemo na mreži. Ovo su osnovne vještine kojima treba da počnemo da učimo našu djecu čim počnu da koriste internet.
Razumijevanje uključuje prepoznavanje kako umrežena tehnologija utiče na naše ponašanje i naše percepcije, uvjerenja i osećanja o svijetu oko nas.
Razumijevanje nas takođe priprema za ekonomiju znanja dok razvijamo – individualno i kolektivno – vještine upravljanja informacijama za pronalaženje, procjenu i efikasno korišćenje informacija za komunikaciju, saradnju i rešavanje problema.
Kreiranje je sposobnost proizvodnje sadržaja i efikasne komunikacije putem raznih digitalnih medijskih alata. Kreiranje pomoću digitalnih medija je više od znanja kako da koristite program za obradu teksta ili da napišete imejl: ono uključuje mogućnost prilagođavanja onoga što proizvodimo za različite kontekste i publiku; da stvaraju i komuniciraju koristeći medije kao što su slike, video i zvuk; i da se efikasno i odgovorno angažujete sa sadržajem koji generiše korisnik Veb 2.0, kao što su blogovi i forumi za diskusiju, dijeljenje videa i fotografija, društvene igre i drugi oblici društvenih medija.
Mogućnost stvaranja pomoću digitalnih medija osigurava da Kanađani aktivno doprinose digitalnom društvu. Kreiranje – bilo putem blogova, tvitova ili bilo kojeg od stotina načina za izražavanje i dijeljenje na mreži – je u srcu građanstva i inovacije.
Kako kaže Daglas Belšo, „Digitalna pismenost je prolazna: mijenja se tokom vremena, može uključivati korišćenje različitih alata ili razvijanje različitih navika uma i skoro uvijek zavisi od konteksta u kome se pojedinac nalazi.“ S obzirom na to koliko brzo se nalazi i često se naš medijski svijet razvija, razvoj i održavanje digitalne pismenosti je doživotni proces. Specifične vještine koje su potrebne će se razlikovati od osobe do osobe u zavisnosti od njenih potreba i okolnosti – koje mogu da variraju od osnovne svijesti i obuke do sofisticiranijih i složenijih aplikacija. Ono što ostaje konstantno, međutim, su ključni koncepti koji se primjenjuju na sve umrežene medije i relevantni su za učenike – i odrasle – svih uzrasta.
Izvor: https://mediasmarts.ca/
