Razlika između lažnih vijesti i lažnih informacija
Stručnjaci danas savjetuju izbjegavanje termina lažne vijesti jer je taj pojam vremenom dobio izrazitu političku konotaciju, a povezivanje samo sa politikom može smanjiti težinu i fokus problema. Termin lažne informcije je bolji izbor jer označava različite vrste misinformacija i dezinformacija na različite teme, poput zdravlja, životne sredine, ekonomije, plasirane na različitim platformama i vrstama medija.
Šta su lažne informacije?
Mnogi sadržaji sa kojima se susrijećemo svakodnevno mogu se činiti istinito i ispravno, iako to nijesu. Lažne informacije su vijesti, priče ili kampanje kreirane da bi namjerno dale pogrešne informacije i da bi zavarale čitaoca/slušaoca. Ove priče su najčešće stvorene pod nekim uticajem, bilo da su to politički i ideološki stavovi autora ili redakcije, novčana dobit ili nešto treće, a vrlo ih je lako upakovati tako da izgledaju kredibilno. Martina Chapman, ekspertkinja u oblasti medijske pismenosti, ističe da lažne informacije imaju tri elementa, a to su stvaranje iluzije povjerenja, nuđenje netačnih informacija i, za kraj, manipulacija usmjerena ka onome koji konzumira medijski sadržaj.
Uspon lažnih informacija
Pojam lažnih informacija nije nov, ali je postao aktuelna tema od popularizacije i globalne eksplozije korišćenja interneta. U doba kada su jedini mediji bili oni koje danas smatramo tradicionalnim, novinari su bili pod većim pritiskom da se drže strogih kodeksa rada. Danas, kada kreatori medijskog sadržaja nijesu samo školovani i iskusni novinari obavezani pravilima struke i redakcije, sve je više neistinitog sadržaja, a brzina kojom se internet kreće i mijenja omogućava da taj sadržaj ne samo postoji, već i da se širi zabrinjavajuće velikom brzinom. Iako je vjerovatno svakodnevno najkorišćenija stvar u 2023. godini, ljudi i dalje relativno malo razumiju kako internet funkcioniše i koliku moć širenja i čuvanja informacija posjeduje, pa i to doprinosi influksu sadržaja koji ljudi, često i bez previše razmišljanja, objavljuju. Društvene mreže su dobar primjer ovakvog postupanja, i zato se ne smatraju pouzdanim izvorima informacija.
Vrste lažnih informacija
- Clickbait
Clickbait predstavlja sadržaj koji je namjerno fabrikovan da bi povećao „klikabilnost“, a najčešće se koristi u svrhe oglašavanja i marketinga. Ova forma lažnih informacija uglavnom koristi prenaglašen i senzacionalistički stil koji privlači pažnju, jer pažnja i jeste njen krajnji cilj, a ne informisanje. Clickbait nije ništa drugo do način za privlačenje „saobraćaja“ na web stranice.
- Propaganda
Vjerovatno jedan od najpoznatijih termina, a označava priče kreirane isključivo sa ciljem manipulacije i navođenja javnosti da vjeruje u nešto. Propaganda se najčešće vezuje za društveno-političke teme, a posebno je aktuelna kada se bliže važna politička ili društvena dešavanja, poput izbora.
- Satira/parodija
Postoji značajan broj web stranica koje objavljuju lažne informacije u svrhu zabave ili parodije na određena dešavanja ili ličnosti. Najpopularniji primjer bi vjerovatno bio The Onion, ili The Daily Mash.
- Nespretno novinarstvo
Nerijetko, zbog potražnje za brzim i konstantnim izvještavanjem, redakcije objavljuju priče bez detaljne provjere (ili provjere uopšte). To ne mora nužno biti namjerno, a u dosta slučajeva i nije, ali ipak vodi ka manipulisanju publike i širenju lažnih informacija.
- Obmanjujući naslovi
Senzacionalistički stil je jedan od najbržih i najefikasnijih načina za medije da dobiju pažnju i čitanost/gledanost koju traže. Usljed smanjenog opsega pažnje koji je posljedica digitalnog doba u kom živimo, konzumenti medijskog sadržaja često ni ne pročitaju cijeli tekst, već uhvate samo ono što je u naslovu i uvodu napisano, pa na osnovu toga i dijele sadržaj u svojim krugovima.
- Naklonjeno/iskrivljeno izvještavanje
Nije tajna da smo svi više naklonjeni informacijama, pričama i vijestima koje potvrđuju našu tačku gledišta, stavove i sisteme vrijednosti. Isto tako nije tajna, a ni rijetkost, da određena medijska redakcije gaji naklonost prema određenoj ideologiji, kompaniji ili pojedincu, obično iz određene koristi. Važno je biti svjestan činjenice da je svaka medijska poruke konstrukt, da svako može kreirati sadržaj u skladu sa sopstvenim uvjerenjima, bez obzira na to da li se ona poklapaju sa činjeničnim stanjem stvari ili ne.
- Copy-cat sadržaj
Respektabilni mediji često dobijaju svoje „dvojnike“, manje pouzdane varijante , koje je lako plasirati u javnost prosto zato što izgledaju vrijedno povjerenja ili se predstavljaju kao neka druga medijska kuća ili ogranak iste. Dovoljno je znanje osnova novinarstva i dizajna kako biste napravili stranicu koja izgleda vrijedno povjerenja, a ove kreacije često nijesu obojene najboljim namjerama i koriste se za zavaravanje publike i ostvarivanje brzog profita.
Biznis model lažnih informacija
Kao što je i prethodno naznačeno, bilo ko može da bude kreator sadržaja u doba interneta i digitalnih sredstava komunikacije. Mnogi su našli efikasan način da monetizuju ovu modernu mogućnost, i nekad to ima veoma pozitivne ishode i pospešuje kreativnost i lični izraz. Međutim, biznis model lažnih informacija se uglavnom odnosi na rapidno zarađivanje novca plasiranjem neistinitog sadržaja čija hiperprodukcija je na visokom nivou. Ovo se ne odnosi samo na fabrikovanje vijesti, već i na oglašavanje, privlačenje klikova i dijeljenja, što može da bude posebno efikasno ako ponudite te usluge velikim kompanijama koje uvijek traže mjesto za reklamu i ne brinu previše o tome kakav je put do te reklame i šta je potrebno uraditi da bi se privukao neophodan promet.
Lažne informacije i filter mjehur
Filter mjehur je jedan od većih problema sa kojima se susrijeću konzumenti medijskog sadržaja, a predstavlja kreiranje medijskog okruženja koja nam namjenski potvrđuje stavove koje već imamo, ne izaziva naše mišljenje i služi za učvršćivanje postojećih uvjerenja. Mediji se više ne konzumiraju pasivno, već je lajkovanje, komentarisanje, dijeljenje, napadanje i branjenje dio svakodnevnice, a sve ovo algoritmi mogu da iskoriste da nas „zatvore“ u filter mjehur ili svojevrsnu eho komoru: ono što plasiramo u javnost, vraća nam se nazad i osnažuje naša uvjerenja, nezavisno od toga da li su ona dobra ili loša. Problem izmiče kontroli onda kada nas filter mjehur okruži nekvalitetnim pričama i izvorima kojima ne bi trebalo vjerovati.
Šta možemo uraditi po pitanju lažnih informacija?
Šanse da će opšta javnost promijeniti megalomanske apetite velikih korporacija i medijskih kuća su skoro pa ravne nuli. Konzumentima medijskog sadržaja ostaje samo da naoružaju sopstveni um za istraživanje, analiziranje i filtriranje sadržaja kojim smo svakodnevno bombardovani. Ovo je moguće činiti postavljanjem pitanja, preispitivanjem autora, stilova i jezika koji se koristi, tema koje su obrađene, izvora informacija, autentičnosti foto i video materijala, svjedočenja i citata. Brojne mreže imaju opcije prijavljivanja neprimjerenog i neistinitog sadržaja, pa je i to jedan od alata koje treba uzeti u obzir kako bismo makar na neki način radili ka stvaranju boljeg medijskog okruženja, ali najpouzdaniji alat za borbu protiv lažnih informacija ostaje samo naš um i naše vještine medijske pismenosti i kritičkog promišljanja.
