Istraživanja su pokazala da mediji utiču na oblikovanje znanja i sistema vrijednosti i da medijska kultura pruža slike i predstave sa kojima se publika identifikuje i podržava ih. Stvarajući modele ponašanja, odijevanja i stila i prikazujući određene uloge medijska kultura proizvodi snažne sociološke i kulturološke efekte. Stoga, pojedinac sve češće postaje izložen unutrašnjim sukobima između toga kako doživljava sebe i toga kakve mu norme postavljaju mediji.
Stručnjaci su izložili pet tema medijske prezentacije žena:
- žene u dekorativnim ulogama,
- žene u tradicionalnim ulogama,
- žene u ne-tradicionalnim ulogama,
- žene predstavljene kao ravnopravne sa muškarcima,
- žene kao zabavljačice.
Kakva god da je prezentacija i uloga žene, imperativ je da bude atraktivna, da vodi računa o svom fizičkom izgledu, da njeguje ljepotu i mladolikost. Sve je uobičajenije pa i društveno prihvatljivije da žena bude predstavljena i kao seksualni objekat. U novije vrijeme pojavljuju se kombinacije pomenutih motiva, pa je žena sve više prikazana i kao lijepa i njegovana majka, atraktivna domaćica, ali istovremeno i poslovna žena koja svoju “tradicionalnu” ulogu vješto zamjenjuje “netradicionalnom” i obrnuto. Jasno je da medijska prezentacija žene nije odraz stvarne žene, jer u realnosti ona nije svemoćna.
Lik žene u medijima iskonstruisan je tako da se prezentuje kakva bi žena trebala da bude – kako da izgleda i kako da se ponaša. Moguće je konstatovati da se u skladu sa savremenim tokovima života sve više pojavljuju nerealna i nepotrebna očekivanja od žena (u smislu izgleda, željenog ponašanja, uloge u društvu i zajednici), čiji su kreatori mediji kao konstruktori realnosti. Veoma je važno istaći da način prezentacije žene u medijima, njenih uloga, ponašanja i izgleda može nametnuti poruku o tome kakav tip žena se smatra poželjnim, a kakvo ponašanje očekivanim.
Prezentacije vitkih modela, uvijek vedrih i nasmijanih, i zvijezda sa gotovo nadprirodnim sposobnostima uzrokovale su da žene sve više postanu nezadovoljne sobom, svojim tijelom i izgledom. Takođe, stereotipizacija fizičkih karakteristika u medijima, najčešće ljepote i dopadljivog fizičkog izgleda, nerijetko smanuje samopoštovanje i povećava nezadovoljstvo izgledom i osjećanje stida kod mladih korisnica medijskih sadržaja.
Učestalom i intezivnom medijskom prezentacijom stereotipa kao pozitivnih ljudskih osobina izazvana je potreba i želja mladih da dostignu slike savršenstva, ostvare uloge koje popularni akteri zauzimaju u društvu, usvoje načine njihovog ponašanja i stil života. Takva medijska prezentacija postala je najviši cilj koji se može i treba dostići.
Disproporcijom između tendencija i želja devojčica, devojaka i žena i njihovih stvarnih mogućnosti, usljed dugotrajne izloženosti medijskim prezentacijama, formiraju se nerealni ideali koji ostavljaju štetne posljedice. Potencijalno negativne posledice su poređenje sa idealima uspješnosti, atraktivnosti, ljepote; gubitak samopouzdanja; pojava nezadovoljstva; formiranje nerealnih ideala (najčešće o savršenstvu ljepote i lijepom fizičkom izgledu); nametanje toksičnih uvjerenja o muškosti i ženstvenosti.
Minimum koji svako od nas može da uloži, jeste da bira medijske sadržaje koje prati, osvijesti nivo samopoštovanja i radi na njemu, jača zdrave sisteme vrijednosti, podiže nivo medijske pismenosti… Pored rada na ličnom nivou, veoma je bitno da sa djevojčicama i djevojkama, kao ranjivijom populacijom, često i konstruktivno razgovaramo o ovim temama, time gradeći i jačajući njihovu svijest o važnosti ličnog identiteta nevezanog za izgled i stereotipno „ženske“ ili „muške“ karakteristike.
